crijȇvnī

prid. G crijȇvnōg(a); ž. crijȇvnā, s. crijȇvnō koji se odnosi na crijeva [crijevna viroza]

crijévo

im. s. G crijéva; mn. N crijéva, G crijévā 1. gipka cijev [gumeno ~; vatrogasno ~] 2. anat. cjevasti organ probavnoga sustava između želudca i zdjelice  debelo ~ anat. završni dio probavnoga sustava u kojemu se oblikuje izmet; sin. (kolon); slijepo ~ anat. početni dio debeloga crijeva; tanko ~ anat. najduže crijevo u kojemu se odvija najveći dio probave i preradba hranjivih sastojaka ♦ biti (postati) slijepo ~ čega biti (postati) suvišan (nepotreban); biti zanemaren (zaboravljen); prosuti komu crijeva ubiti koga

cȓkva

im. ž. G cȓkvē; mn. N cȓkve, G cȑkāvā/cȓkvā/cȑkvī 1. građevina ili prostor u kojemu se obavljaju javni religijski obredi; sin. bogomolja, Božji hram v. pod hram 2. (Cȓkva) rel. jd. kršćanska vjernička zajednica  Crkva bosanska rel. kršćanska sljedba nastala pod dualističkim utjecajem koja je bila proširena u Bosni u srednjemu vijeku; sin. krstjani v. pod krstjanin ♦ čisto kao u crkvi veoma uredno i čisto; tiho kao u crkvi veoma tiho

cr̀kvenī

prid. G cr̀kvenōg(a); ž. cr̀kvenā, s. cr̀kvenō 1. koji se odnosi na crkvu [crkvena glazba] 2. koji je svet, posvećen, koji služi za obavljanje crkvenih obreda; sin. sakralni; ant. sekularni, svjetovni

crkvènjāk

im. m. G crkvenjáka, V cȑkvenjāče; mn. N crkvenjáci, G crkvenjákā crkveni poslužitelj

crljènica

im. ž. G crljènicē geol. tlo crvene boje tipično za krška područja; sin. (crvenica)

cȓn

prid. G cŕna; odr. cȓ, G cȓnōg(a); ž. cŕna, s. cŕno; komp. cȑnjī/cr̀nijī 1. koji je boje mrkoga ugljena; ant. bijel 2. koji je tamniji od čega drugoga iste vrste [crno grožđe; crna kava; crni kruh]; ant. bijel 3. pren. a. koji je mračan, težak ili loš, koji sluti na zlo [crne misli; crni dani; crne vijesti] b. koji nije u skladu s propisima i pravilima, koji je tajan [crno tržište; crni fond] 4. s. u im. funkciji jd. s. boja mrkoga ugljena [Više volim crno nego bijelo.]; ant. bijelo v. pod bijel ♦ ~ crncat naglašeno crn, potpuno crn; crno na bijelo (bijelom) napismeno, sasvim jasno (razumljivo); crno (loše) se piše komu, čemu može se očekivati što loše za koga, za što, imat će neprilike tko, što, upast će u nevolje tko, što; gledati na sve crno u svemu vidjeti samo loše; ni koliko je crno (crnoga) pod noktom nimalo, ni najmanje; na crno [raditi, kupiti, prodati što itd.] na nezakonit način [raditi, kupiti, prodati što [itd.]; zaviti koga u crno unesrećiti koga, usmrtiti čiju voljenu osobu i tako nanijeti bol komu

cr̀nac

im. m. G cr̀nca, V cȑnče; mn. N cr̀nci, G cȑnācā 1. pripadnik crne rase; ant. bijelac, europeid 2. (Cr̀nac) građanin Sjedinjenih Američkih Država crne rase

cr̀načkī

prid. G cr̀načkōg(a); ž. cr̀načkā, s. cr̀načkō koji se odnosi na crnce [crnačka glazba]; ant. bjelački

cr̀nčev

prid. G cr̀nčeva; ž. cr̀nčeva, s. cr̀nčevo 1. koji pripada crncu; ant. bijelčev 2. (Cr̀nčev) koji pripada Crncu

cr̀nica

im. ž. G cr̀nicē geol. plodno tlo crne boje bogato humusom

cr̀nika

im. ž. G cr̀nikē, DL cr̀niki; mn. N cr̀nike, G cȑnīkā bot. primorski vazdazeleni hrast; sin. (česmina)

cr̀nilo

im. s. G cr̀nila; mn. N cr̀nila, G cȑnīlā 1. ono što je crno ili što se crni [~ neba] 2. tekućina koju pri bijegu ili u obrani ispuštaju neki glavonošci [sipino ~] 3. v. tinta

crnìna

im. ž. G crnìnē; mn. N crnìne, G crnínā 1. svojstvo onoga što se ističe crnom bojom; ant. bjelina 2. jd. crna odjeća kao znak žalosti [nositi crninu]

cŕniti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. cȓnīm, 3. l. mn. cȓ, imp. cŕni, aor. cŕnih, imperf. cȓnjāh, prid. r. cŕnio, prid. t. cȓnjen bojiti što u crno, činiti crnim [~ trepavice]

cȓnka

im. ž. G cȓnkē, DL cȓnki; mn. N cȓnke, G cȓnkā/cȓnkī žena koja ima crnu kosu; ant. plavuša

cȑnkast

prid. G cȑnkasta; odr. cȑnkastī, G cȑnkastōg(a); ž. cȑnkasta, s. cȑnkasto koji je pretežno crn, u kojemu se ističe crna boja; ant. bjelkast

cr̀nkinja

im. ž. G cr̀nkinjē; mn. N cr̀nkinje, G cȑnkīnjā 1. pripadnica crne rase; ant. bjelkinja 2. (Cr̀nkinja) građanka Sjedinjenih Američkih Država crne rase

cr̀no-bijȇl

prid. G cr̀no-bijéla; odr. cr̀no-bijȇ, G cr̀no-bijȇlōg(a); ž. cr̀no-bijéla, s. cr̀no-bijélo 1. koji je crne i bijele boje [crno-bijeli pas] 2. koji bilježi ili daje sliku u crnoj i bijeloj boji te sivim nijansama [crno-bijeli film; crno-bijeli televizor] 3. pren. koji je utemeljen na krajnostima [crno-bijeli likovi; crno-bijelo gledanje; crno-bijela tehnika]

crnogòrica

im. ž. G crnogòricē bot. drveće ili grmlje koje zadržava lišće cijele godine; ant. bjelogorica

crnogòričnī

prid. G crnogòričnōg(a); ž. crnogòričnā, s. crnogòričnō koji se odnosi na crnogoricu [crnogorična šuma; crnogorično stablo]; ant. bjelogorični

crnògorskī

prid. G crnògorskōg(a); ž. crnògorskā, s. crnògorskō 1. koji se odnosi na Crnogorce i Crnu Goru 2. u im. funkciji jd. m. jez. službeni jezik u Crnoj Gori i narodni jezik Crnogoraca

crnòkos

prid. G crnòkosa; odr. crnòkosī, G crnòkosōg(a); ž. crnòkosa, s. crnòkoso koji ima crnu kosu; ant. plavokos, žutokos

crnokošùljāš

im. m. G crnokošuljáša, V cȑnokošuljāšu; mn. N crnokošuljáši, G crnokošuljášā pov. talijanski fašist nazvan prema crnoj košulji, dijelu fašističke odore

crnòmanjast

prid. G crnòmanjasta; odr. crnòmanjastī, G crnòmanjastōg(a); ž. crnòmanjasta, s. crnòmanjasto koji je crne kose i tamne puti [~ dječak]

crnòok

prid. G crnòoka; odr. crnòokī, G crnòokōg(a); ž. crnòoka, s. crnòoko koji ima crne oči; ant. plavook

cȑnoplāv

prid. G crnopláva; odr. cȑnoplāvī, G cȑnoplāvōg(a); ž. crnopláva, s. crnoplávo koji je boje između crne i plave

cȑnosīv

prid. G crnosíva; odr. cȑnosīvī, G cȑnosīvōg(a); ž. crnosíva, s. crnosívo koji je boje između crne i sive

cŕnjēnje

im. s. G cŕnjēnja bojenje čega u crno; ant. bijeljenje

cr̀njēnje

im. s. G cr̀njēnja 1. postajanje tamnim 2. isticanje crnom bojom

cŕnjeti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. cŕnīm, 3. l. mn. cŕnē, imp. cŕni, aor. cŕnjeh, imperf. cŕnjāh, prid. r. m. cŕnio, ž. cŕnjela, s. cŕnjelo, mn. cŕnjeli postajati tamnim [Koža crni na suncu.]; sin. tamnjeti • cŕnjeti se povr. isticati se crnom bojom [U daljini se crni olujno nebo.]

cŕpēnje

im. s. G cŕpēnja; mn. N cŕpēnja, G cŕpēnjā 1. izvlačenje tekućine iz čega s pomoću crpke 2. pren. uzimanje nadahnuća iz čega

cŕpiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. cŕpīm, 3. l. mn. cŕpē, imp. cŕpi, aor. cŕpih, imperf. cŕpljāh, prid. r. cŕpio, prid. t. cȓpljen 1. izvlačiti tekućinu iz čega s pomoću crpke [~ naftu; ~ vodu] 2. pren. uzimati nadahnuće iz čega [~ motive iz prirode]; sin. crpsti

cȑpka

im. ž. G cȑpkē, DL cȑpki; mn. N cȑpke, G cȑpākā/cȓpkā/cȑpkī 1. tehn. naprava ili uređaj kojim se crpi, vadi ili usisava voda, benzin, nafta i sl.; sin. (pumpa), sisaljka 2. mjesto na kojemu se vozila pune gorivom [benzinska ~]

cȓpsti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. cŕpem, 3. l. mn. cŕpū, imp. cŕpi, aor. cŕpoh, imperf. cŕpāh, prid. r. m. cȓpao, ž. cŕpla, s. cȓplo, mn. cȓpli, prid. t. cŕpen, pril. s. cŕpēći, pril. p. cŕpāvši usp. crpiti

cȑta

im. ž. G cȑ; mn. N cȑte, G cȓ 1. pisani trag koji ostavlja sredstvo za pisanje [kosa ~; ravna ~]; sin. (linija) 2. stvarni ili zamišljeni potez koji dijeli što od čega [povući crtu između dviju skupina] 3. mat. skup koji omeđuje koji lik u ravnini ili dio toga skupa [izlomljena ~; ravna ~; zakrivljena ~] 4. pren. ono što je izrazito obilježje, osobina ili svojstvo čega [osnovna ~ osobe]  vremenska ~ brojevna crta na koju se bilježi ili koja prikazuje povijesni tijek događaja; sin. vremenska lenta v. pod lenta ♦ u glavnim (osnovnim, općim) crtama ukratko, sažeto, bez nepotrebnih pojedinosti; podvući (povući) crtu dovesti što do kraja; završiti što problematično

cr̀tāč

im. m. G crtáča, V cȑtāču; mn. N crtáči, G crtáčā 1. osoba koja crta, koja izrađuje crteže 2. v. crtalo

crtàčica

im. ž. G crtàčicē; mn. N crtàčice, G crtàčīcā žena koja crta, koja izrađuje crteže

crtàčičin

prid. G crtàčičina; ž. crtàčičina, s. crtàčičino koji pripada crtačici

cr̀tāćī

prid. G cr̀tāćēg(a); ž. cr̀tāćā, s. cr̀tāćē koji je namijenjen crtanju [~ pribor]

cȑtalo

im. s. G cȑtala; mn. N cȑtala, G cȑtālā inform., tehn. vanjski uređaj koji crta pod nadzorom računala [ravno ~; valjkasto ~]; sin. (crtač)

cȑtānī

prid. G cȑtānōg(a); ž. cȑtānā, s. cȑtānō koji je nastao crtanjem ili koji se crta [~ film]

cȑtānka

im. ž. G cȑtankē, DL cȑtānki; mn. N cȑtānke, G cȑtānkā/cȑtānkī bilježnica ili blok s debelim praznim listovima papira za crtanje

cȑtānje

im. s. G cȑtānja; mn. N cȑtānja, G cȑtānjā pravljenje crteža; sin. risanje

cȑtati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. cȑtām, 3. l. mn. cȑtajū, imp. cȑtāj, aor. cȑtah, imperf. cȑtāh, prid. r. cȑtao, prid. t. cȑtān praviti crtež [~ čovjeka; ~ kuću]; sin. risati

cŕtež

im. m. G cŕteža, I cŕtežom; mn. N cŕteži, G cŕtēžā likovni rad koji je izveden crtanjem s pomoću olovke, tuša ili ugljena [~ na papiru; umjetnički ~]

cȑtica

im. ž. G cȑticē; mn. N cȑtice, G cȑtīcā 1. um. mala crta 2. pravop. a. razgodak (–) kojim se označuje stanka ili upravni govor i odjeljuju umetnuti dijelovi rečenice b. pravopisni znak (–) koji se piše između brojeva da se označi raspon (od – do), između imena mjesta da se označi udaljenost ili smjer kretanja i između dvaju uzastopnih naziva privremeno ili trajno združenih u međusobni odnos  kosa ~ razgodak (/) kojim se označuje kraj stiha kad se stihovi prenose u vodoravnome slijedu 3. knjiž. a. jd. prozna književna vrsta koja obuhvaća kratka djela s temom iz svakodnevnoga života b. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti [~ iz gradskoga života; putopisna ~]

cr̀tić

im. m. G cr̀tića; mn. N cr̀tići, G cȑtīćā razg. crtani film u dječjemu govoru

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga